Kako spriječiti nasilje? "Tako da glavni junaci naših priča budu oni koji pomažu, a ne oni koji su pobijedili nekoga"

Novi slučaj nasilja zabilježen je u Slavonskom Brodu, gdje se društvenim mrežama proširila snimka brutalnog napada na mlađeg muškarca u središtu grada. Na snimci se vidi kako više osoba stoji oko mladića koji nepomično leži na kolniku, dok ga jedan od napadača udara nogama, gazi i vuče po cesti. Tek u jednom trenutku jedna osoba pokušava zaustaviti daljnje nasilje.

Nakon što je snimka izazvala brojne reakcije, sestra napadnutog izjavila je da je njezin brat bio nasumična žrtva skupine mladića. Policija je u međuvremenu uhitila mlađu osobu koju povezuje s pokušajem nanošenja teških tjelesnih ozljeda 31-godišnjaku. Obitelj napadnutog muškarca tvrdi da je uhićeni mladić otprije poznat policiji.

Ovaj slučaj samo je jedan u nizu nasilnih incidenata kojima posljednjih mjeseci gotovo svakodnevno svjedočimo. Sve češće u javnost dospijevaju snimke brutalnih napada među mladima, ali i slučajeva u kojima su meta nasilja odrasle osobe.

Psihijatar: Udaranje mlade osobe bez svijesti je možda najjasniji primjer koliko smo postali neempatično društvo

Psihijatar Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče smatra da ovakvi slučajevi mnogo govore o stanju društva.

Na pitanje što nam sve brutalniji oblici nasilja među mladima govore o društvu, odgovara: "Da smo kao društvo zalutali i da se trebamo vratiti na prirodni, normalan put."

Posebno upozorava na gubitak empatije, ističući da se ona ne dobiva rođenjem, nego razvija tijekom života.

"Empatija je, vjerojatno najvažniji element ljudskog postojanja i o empatiji se zadnjih godina puno piše i govori. Nažalost, uglavnom krivo. Jedna od tih pogrešnih stvari o empatiji je i ta da se s empatijom rodiš ili ne rodiš. Ne, empatija se uči cijeli život. Nju razvijamo ili ona propada. Naravno, kao i sve najkvalitetnije stvari na svijetu – teško nastaje, a ako se ne razvija – brzo propada. Udaranje mlade osobe bez svijesti je možda najjasniji primjer koliko smo postali neempatično društvo. Ma koliko se trudili da pokažemo da smo empatični, ovo je naša slika", rekao je Bagarić za N1.

'Nasilje je normalizirano svugdje i favorizira se'

Na pitanje je li nasilje među mladima postalo normalizirano i tolerira li ga društvo više nego prije, Bagarić odgovara:

"Da, nasilje je normalizirano svugdje i favorizira se. Deklarativno smo protiv njega. Posebno ako 'njihovi' napadaju 'naše'. Slažem se da je to nekad bilo nezamislivo."

Govoreći o ponašanju skupine tijekom nasilnih događaja, objašnjava da tada prevladavaju instinktivne reakcije.

"Kad nasilje krene onda grupa ne djeluje više racionalno nego instinktivno, animalno. I tada vrijede sasvim drugi emocionalni procesi. Tada odanost vođi, ovisnost o vođi, stvaranje patoloških parova, borba ili bijeg igraju glavnu ulogu. Tada se ne čuju glasove razuma, empatije, ljubavi, ma koliko glasni bili", objašnjava psihijatar.

'Društvene mreže ne potiču nasilje, već su ogledalo. Slika neće postati ljepša ako razbijemo ogledalo'

Smatra da je odgovornost za ovakvo stanje široko rasprostranjena. "Zakazali smo na svim mjestima gdje smo mogli zakazati. Ja ne vidim niti jednu instituciju niti grupu koja istinski radi na ozdravljenju društva. Posljedično, može nam biti samo gore", govori nam Bagarić.

Iako se često ističe da društvene mreže potiču nasilje, Bagarić smatra da je njihova uloga drukčija.

"Većina stručnjaka koja se bavi ovakvim temama bi odgovorila da društvene mreže potiču nasilje. Ja ne mislim tako. Društvene mreže su ogledalo. E sad što ogledalo pokazuje kakvi smo. Slika neće postati ljepša ako razbijemo ogledalo", rekao je.

Govoreći o agresiji, ističe da je ona prirodan dio čovjeka, ali da je presudno kako se njome upravlja.

"Agresija je prirodni, sastavni dio svake osobe i svake grupe. To je i biologijska i mentalna datost. E sad što radimo s tim agresivnim impulsima je važno pitanje. Možemo kao društvo da se razvijamo na način da tu veliku nagonsku energiju usmjeravamo na korist pojedinaca i društva. A možemo da tu prirodnu energiju koristimo za uništavanje ljudskih života. Vrlo slično nuklearnoj energiji. Postoji Krško, ali postoji i Hirošima", navodi psihijatar.

'Živimo u iznimno destruktivnom društvu, ali što je još gore - živimo u lažnom društvu'

Upozorava i na opasnost umanjivanja nasilja pod izlikom da je riječ o "dječjoj tučnjavi".

"Živimo u iznimno destruktivnom društvu, ali što je još gore živimo u lažnom društvu. Umanjivanje problema ne smanjuje nego povećava problem", kaže Bagarić.

Na pitanje što ovakvi incidenti govore o vrijednostima koje mladi usvajaju, odgovara kratko: "Mladi, kao i prethodnih milijun godina, samo slijede starije."

Kako spriječiti nasilje?

Kao jedan od ključnih načina prevencije ističe razvoj empatije i promjenu društvenih uzora.

"Puno toga možemo napraviti. Npr. da razvijamo empatiju. Da glavni junaci naših priča budu oni koji su pomagali, a ne oni koji su pobijedili nekoga. Da, destruktivne stvari označimo kao takve i da im postavimo granice. Tisuće stvari može napraviti svatko od nas, i to svakoga dana", smatra Bagarić.

Posljednji slučaj iz Slavonskog Broda ponovno je otvorio pitanje granica nasilja među mladima, ali i odgovornosti cijelog društva za obrasce ponašanja koji se sve češće završavaju teškim ozljedama i brutalnim napadima.